Večernji list je na teletextu objavio kako su djeca u Vinkovcima izdala nekog invalida u kolicima da ustaje iz kolica i hoda. Sutra će taj tekst biti i u Večernjem listu.
Mogu si već misliti kakvu opet frku prave novinari oko invalida ne bi li im u globalu uništili kredibilitet i ocrnili pred ljudima.
Naime i sam sam invalid u kolicima i isto tako se mogu ustati i prehodati pedesetak metara sa štakama.
Ono što ljudi ne vide pa invalide povezuju sa visokim primanjima je jako veliko oštećenje organizma i skraćen životni vijek. Meni je lijeva noga skroz oduzeta, a na desnoj mi je oduzeto stopalo, pa mogu ustati i malo hodati. Problem je kod ljudi što ne vide da nemam polovinu 4. i 5. kralješka u lumbalnom dijelu kralježnice, veliku rupu na leđima i presječen lijevi kičmeni mišić, te i to malo što mogu ustati je jako naporno i izrazito bolno. nadalje ne vide da je 99%, stopostotnih, invalida inkontinentno te ne mogu normalno mokriti ni vršiti stolicu. Samim time moraju nositi pelene i druga ortopedska pomagala, da bi napravili nešto o čemu zdrav čovjek ni ne razmišlja kad otkopča šlic izvadi kitu i zalije travu.
Jebem vam sunce, da znate koliko ste sretni što nemate gumeno crijevo provučeno kroz penis do mjehura i izvađeno debelo crijevo na stomak da bi mogli srati u vrećicu.
Ljudi kad vide invalida, vide samo veliku mirovinu i ništa drugo.
E, bar da svima koji vide samo veliku mirovinu, bog podari moju mirovinu, a meni da mogu normalno hodati, pišati i srati (da izvinu izuzetci na prostakluku).
Nakon stalnog prozivanja invalida toliko sam ogorčen da više ne mogu paziti šta i kome pričam, pa neka me nazovu prolupani ratni vojni invalid, jer je to jedna od najblažih uvreda kakvim nas naš hrvatski narod i novinari, redovno časti.
 Eto šta napravi samo jedan dum-dum metak!
 Moj mali ožiljak.
|
Uf...
